Dječji dom Sv. Ana Vinkovci 2020. god. obilježava 75-tu godišnjicu svoga rada i postojanja, tijekom kojeg vremena je kao ustanova prebrodila mnoge teškoće, mijenjala je svoj izgled, ime i stilove rada ali je uspjela održati kontinuitet svog djelovanja.
U Vinkovcima, organiziranu skrb o napuštenoj djeci, prvi put su počele vršiti časne sestre Družbe Sestara služavki malog Isusa koje su u Vinkovce došle još 1923. godine. One su utemeljile instituciju Marijin dom u kojem su primarno posvetile skrb za najnemoćnije i napuštene te konvikt za djevojke. U vremenu poslije I. svjetskog rata, gradska vlast im je u Vojarskoj ulici dala dio zgrade i zemlju na trajno uživanje, a Brodska imovina općina 20 jutara zemlje na Sopotu, na 30 godina uz obvezu uzdržavanja 30-tero nezbrinute djece. Ekonomičnim gospodarenjem i vrijednim radom sestre su same osiguravale materijalna dobra za održavanje Marijinog doma. Između dva rata kroz Marijin dom je prošlo oko 400 nezbrinute djece.
Po završetku II. svjetskog rata, u travnju 1945. godine, nova je vlast odvojila starije i nemoćne od djece. Djeca su ostala u Marijinom domu, a početak rada Doma u novim uvjetima bio je nedovoljno organiziran s premalo stručnih, pedagoških radnika, iako su u njemu nastavile raditi i časne sestre. Krajem rujna 1945. godine u Domu je bilo 47 štićenika. Nije bilo blagovaonice, sanitarnih prostorija, peći za grijanje…vladali su nehigijenski uvjeti a prehrana djece nepotpuna i nekvalitetna. Odgajatelji su s djecom pripremali kratke predstave koje su izvodili po okolnim selima nastojeći prikupiti hranu i novac za Dom.
Godine 1947. izvršena je reforma dječjih domova, pa su tako u vinkovački dom bile smještene samo djevojčice a dječaci su premješteni u požeški dom. Te godine je Dom preselio u ulicu P. Preradovića, današnju Aninu ulicu, u zgradu u kojoj su ranije bili šumarski stanovi u vlasništvu Brodske imovine općine, na kojem mjestu se Dom i danas nalazi.
Godine 1954. Ministarstvo je financiranje dječjih domova prepustilo lokalnoj upravi, tako da je po prvi puta Dom registriran pod nazivom Dječji dom Vinkovci. U Domu je tada boravilo između 59 i 70 djevojčica u dobi od 6 do 20 godina, a radilo je 12 radnika…. (upravitelj doma, 4 odgajatelja i ostalo pomoćno-tehničko osoblje).
Godine 1959. promijenjen je naziv ustanove u Dječji centar “Laura Klajn” Vinkovci, kapaciteta 64-ero djece, što je značilo i organizacijske i odgojno-obrazovne poteškoće obzirom je zbog potreba primano i po 90 do 100 djevojčica. Grupe su brojale 25-30 djevojčica a po grupi su radila samo dva odgajatelja u smjenama.
Novom registracijom djelatnosti Centru je omogućeno da otvara odnosno preuzme dječje vrtiće i bavi se preodgojem djece čije ponašanje nije bilo društveno prihvatljivo. Tako su 1960. godine Centru pripojeni dječji vrtići, a 1969. godine započeo je s radom Zavod za odgoj i socijalnu rehabilitaciju djece, koji je bio dislociran ali pod zajedničkom upravom od 1979. godine. Zbog teškoća u radu tako glomazne organizacije, 1987. godine ukida se Centar i ponovno formira Dječji dom “Laura Klajn”. Godine 1993. ustanova je preimenovana i dobiva naziv Dječji dom Sv. Ana Vinkovci.
Jedno od najtežih razdoblja djelovanja i rada Doma je razdoblje Domovinskog rata, kada je u studenome 1991. godine, zgrada Doma potpuno uništena, izgorjela do temelja. Djeca i zaposlenici Doma su izmješteni u Dječji dom “Anka Pađen” u Novom Vinodolskom.
Dom je obnovljen i ponovno otvoren 1994. godine. Ispunjavao je sve suvremene uvjete i standarde potrebne za rad, kakav je i danas, jer Dječji dom Sv. Ana Vinkovci je ustanova kojom se grad Vinkovci i županija Vukovarsko-srijemska mogu ponositi, jer je postao istinski dom u kojem djeca uživaju mnoge blagodati obiteljskog života.
Lijepo uređena zgrada Doma dobro je uklopljena u mirnu ulicu s obiteljskim kućama, gotovo u središtu grada i u blizini dvije osnovne škole koje djeca pohađaju.
Veliko dvorište s uređenim dječjim igralištem, sportskim terenima i voćnjakom mjesto je gdje djeca rado provode svoje slobodno vrijeme.
Dom ima višenamjensku dvoranu za različite sadržaje sporta, rekreacije, ali i priredbe i koncerte. Sredstvima donatora opremljena je informatička učionica i keramička radionica, a djeca su uključena u brojne aktivnosti u Domu i gradu za učenje i kreativno izražavanje. U Domu djeluje dramska, likovna, domaćinska, literarna, tehnička i keramička skupina, a u gradu djeca pohađaju balet, glazbenu školu, sportske aktivnosti, školu stranih jezika, informatičke tečajeve…
Rad i odgoj djece u Domu bio je i ostao specifičan rad koji iziskuje veliki trud, napor, ljubav i samoodricanje. Rad koji je vođen mišlju i idejom da dijete treba odgojiti tako da bude osposobljeno za samostalan život. Stručni i marljivi odgajatelji oplemenili su mnoge naraštaje djece osnovama odgoja, zajedništva, prepoznavali su potrebe djece, osluškivali njihove želje i htijenja, stvarajući temelje koji su im omogućili nastavak obrazovanja i samostalnog života.
Uz podršku i razumijevanje djeca stječu samopouzdanje, sigurnije odrastaju, uče, bave se sportom, glumom, glazbom, fotografijom. Djeci je u Domu osigurana potpuna sigurnost, izuzetna briga, adekvatan smještaj i spektar mogućnosti za razvoj i napredak.
Ljubav svog osoblja Doma, njihovo znanje, požrtvovnost i pažnja prema djeci, kako nekada tako i sada, uspjela se prenijeti i na štićenike Doma te nas je sve učinila potpunim i sretnim osobama, a naš rad svrsishodnim.
