Za vrijeme održavanja jubilarne 20. likovne radionice u Supetru, u dogovoru s ravnateljicom, organizirao sam Radionicu za djecu. Kako bismo uspješno ostvarili cilj Radionice, zadao sam početni zadatak – traženje i sakupljanje pogodnih oblutaka na supetarskoj plaži. Odmah oduševljeni idejom, dragovoljno su se javile Martina, Andrijana i Valentina pa smo odmah krenuli u potragu za oblutcima.
Putem sam i razložio svoju zamisao i objasnio kakve točno oblutke tražimo.
Odmah smo naišli na prepreke, ali smo vješto izbjegavali kupače, ručnike, suncobrane. Da bismo izbjegli pitanja radoznalih kupača, glumili smo točno ono što su oni i pomislili – izgubili su lančić ili kakvu drugu dragocjenost. Međutim, vrlo brzo su shvatili što tražimo pa su nezainteresirano okrenuli glavu od nas, shvatili su da tu nije riječ o nekoj posebnoj dragocjenosti.
Trebalo nam je dvadesetak minuta i naše dvije vrećice bile su pune oblutaka, sasvim dovoljno materijala za svih zainteresiranih iz Radionice.
Već sljedeće jutro počeli smo s radom. Smještena ispod nadstrešnice u dubokom hladu grupica mladih nasmiješenih umjetnika pozorno je slušala što sam im objašnjavao. Podučavao sam ih što im je činiti da bi dobili reljefne oblike ili kamene figure.
Nakon kratkog predavanja, počeli smo oslikavati kamene oblutke. Toliko smo se zanijeli u kreativnom radu da nam je vrlo brzo nestalo laka pa nam je ravnateljica udijelila jednu dodatnu bočicu.
Radovi su bili zanimljivi i različiti, netko je naslikao svoje inicijale, netko inicijale svoje simpatije, netko ime omiljene odgajateljice, netko je naslikao ribice kako bi pokazao blizinu mora, netko je naslikao nešto apstraktno…
Jedan dio grupice se odlučio, poput kipara, lijepiti više oblutaka kako bi na taj način dobio figuru plivača, mornara, puža… Te figure smo bojali akrilnim bojama, a potom ih lakirali kako bi dobile sjaj koji i zaslužuju.
Poseban je bio trenutak oduševljenja odgajateljica Milke i Gordane. Odmah su se priključile našoj Radionici, a nakon njih slikari Željko i Tihomir su nas zamolili da i njih primimo u Radionicu kako bi i oni oslikavali oblutke, što smo rado učinili.
Navečer sam učinio završni korak naše kreativne Radionice. Pokupio sam oslikane kamene oblutke kako bih ih sutradan potopio u tekućinu pomoću koje ćemo dobiti reljefne oblutke.
Svi su s nestrpljenjem očekivali sljedeće jutro kako bi vidjeli svoj rad u konačnom obliku.
Nakon odrađenog opisanog procesa, oblutci su isprani, osušeni i izloženi. Nasmiješeni i uzbuđeni krenuli su u potragu svojeg umjetničkog rada, svojeg oblutka.
Zaključak Radionice da je najkvalitetniji lak bio onaj koji nam je udijelila ravnateljica.
Gospođi odgajateljici Milki je sinula genijalna ideja, na poleđini oblutka zalijepiti magnetić i stvoriti prekrasan suvenir i ujedno divan poklon. Odmah je krenula u akcije, obišla je dućane i štandove sa suvenirima, na našu sveopću radost uspjela je pronaći magnetiće koje smo ljepilom vješto zalijepili na izrađene oblutke.
Uz suvenire, jedan dio izrađenih i neizrađenih oblutaka poslužio je za ostavljanje traga na 20. likovnu radionicu. Ispred kuće, gdje smo boravili, gospodin Krešo, uz pomoć svih umjetnika, u betonu je oblutcima oblikovao broj 20 za sjećanje na jubilarnu godinu održavanja Radionice.
Posljednji dan našeg druženja organizirana je završna izložba. Gospođa Milka je sakupila figure napravljene od oblutaka. Radovi su posloženi na stol u izložbenom prostoru. Našoj sreći nije bilo kraja jer su i naši radovi naše posebne Radionice bili izloženi uz radove umjetnika s kojima smo se divili i s kojima smo se družili za vrijeme trajanja Likovne radionice.
Nikola Majić, prof.
