Dimnjačarske priče i dogodovštine ispričane jednostavnim jezikom jednostavnog čovjeka, vrlo lako uspostavljaju komunikaciju s auditorijem. Ove godine vrijeme je bilo savršeno za raspjevanu i rasplesanu karnevalsku povorku kojoj smo se i mi rado pridružili. Gradom smo prošetali kao sretni dimnjačari koji svima donose sreću. Veselu povorku malih dimnjačara Dječjeg doma sv. Ana predstavljalo je dvadeset i troje djece u pratnji triju odraslih osoba. Uvijek su spremni izvršiti pregled i ispitivanje dimnjaka te dati nalaz i stručno mišljenje. U svoju povorku povezli smo i pravi pravcati „Smederevac“ koji je privlačio pažnju i divljenje. Nije nas zaobišla ni naša Vinkovačka televizija koja nas je i intervjuirala.
TV: Vidim, dečki, da ste jako garavi, imali ste sigurno puno posla. Čistili ste dimnjake? Koliko ste dimnjaka očistili?
Dejan: Puno…
Tadija: 650!
TV: Hoćete li doći kod nas očistiti dimnjak?
Tadija: Doći ćemo kada završimo s Havajima!
Dejan: Može!
TV: Hoćete li očistiti i opatijske dimnjake?
Svi: Hoooćemo.
TV: Kakav je šporet „Smederevac“?
Teta Mila: Izvanredan!
TV: Što pečete?
Teta Mila: Štrudlu.
TV: Od čega?
Teta Mila: Od krumpira.
TV: A ne od mesa?
Teta Mila: Ne.
TV: Što se kuha u loncu?
Teta Mila: Povrće.
TV: Znači – prešli ste na zdravu hranu!
I tako je intervju potrajao dosta dugo, televizija nije mogla odvojiti kamere od prekrasnih kostima naših dimnjačara. Djeca su bila izuzetno sretna sudjelovanjem u karnevalskoj povorci, što i sama potvrđuju.
Dejan: „Nema veze što nismo pobijedili, lijepo smo se zabavili.“
Tako su i druga djeca komentirala, zadovoljna sudjelovanjem. Znamo da smo maleni, veseli i najslađi. Nama je bilo lijepo, a nadamo se i svima ostalima koji su nas pratili, bodrili i navijali.
„…Ako sretneš dimnjačara
uspjeh još je veći,
toga dana ti se nadaj
čak i duploj sreći…“
Ružica Sabljić, odgajateljica
