Dječji dom Sv. Ana Vinkovci ove je godine obilježio 70-tu godišnjicu svoga rada i postojanja, tijekom kojeg vremena je kao ustanova prebrodila mnoge teškoće, mijenjala je svoj izgled, ime i stilove rada, ali je uspjela održati kontinuitet svog djelovanja.
Dan Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci obilježen je svečanom priredbom na kojoj su uz djecu Doma sudjelovala djeca glazbene škole Josipa Runjanina u Vinkovcima, ritmička skupina OŠ Ivana Gorana Kovačića u Vinkovcima pod voditeljstvom učiteljice Palmine Vulin izvela su efektan „Kaubojski ples“, Lada Sente učenica V. razreda OŠ Nuštar pod voditeljstvom učiteljice Eve Dakić izvela je monolog. Uz pomoć učenika Srednje strukovne škole u Vinkovcima održana je revija frizura i kreacija koje su nosila naša djeca, sve pod vodstvom ravnateljice Marije Sunđi, zatim voditeljica tekstila Jadranke Mišković, Tamare Čepo i Nade Sušac, a voditeljice frizura bile su Josipa Bobovec i Marijana Matošević.
Djeca Doma uprizorila scenski prikaz „Šeširi“ pod voditeljstvom učiteljice Eve Dakić i odgajateljice Gordane Anđelić. Kostime i scenu osmislile su učiteljica Ivana Gorić i odgajateljica Milka Hrgovčić. Na kraju programa prof. Helena Voda je predstavila 18. broj časopisa „Leptir“, kojeg je priredio Dražen Bota.
Obzirom na obljetnicu, predočiti ću kratki pregled povijesnog razvoja Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci.
U Vinkovcima, organiziranu skrb o napuštenoj djeci, kakvu poznajemo i danas, prvi put su počele vršiti časne sestre Družbe Sestara služavki malog Isusa koje su u Vinkovce došle još 1923. godine. One su utemeljile instituciju Marijin dom u kojem su primarno posvetile skrb za najnemoćnije i napuštene te konvikt za djevojke. U vremenu poslije I. svjetskog rata, gradska vlast im je u Vojarskoj ulici dala dio zgrade i zemlju na trajno uživanje, a Brodska imovina općina 20 jutara zemlje na Sopotu, na 30 godina uz obvezu uzdržavanja 30-tero nezbrinute djece. Ekonomičnim gospodarenjem i vrijednim radom sestre su same osiguravale materijalna dobra za održavanje Marijinog doma. Između dva rata kroz Marijin dom je prošlo oko 400 nezbrinute djece.
Po završetku II. svjetskog rata, u travnju 1945. godine, nova je vlast odvojila starije i nemoćne od djece. Djeca su ostala u Marijinom domu, a početak rada Doma u novim uvjetima bio je nedovoljno organiziran s premalo stručnih, pedagoških radnika, iako su u njemu nastavile raditi i časne sestre. Krajem rujna 1945. godine u Domu je bilo 47 štićenika. Nije bilo blagovaonice, sanitarnih prostorija, peći za grijanje…vladali su nehigijenski uvjeti a prehrana djece nepotpuna i nekvalitetna. Odgajatelji su s djecom pripremali kratke predstave koje su izvodili po okolnim selima nastojeći prikupiti hranu i novac za Dom.
Godine 1947. izvršena je reforma dječjih domova, pa su tako u vinkovački dom bile smještene samo djevojčice a dječaci su premješteni u požeški dom. Te godine je Dom preselio u ulicu P. Preradovića, današnju Aninu ulicu, u zgradu u kojoj su ranije bili šumarski stanovi u vlasništvu Brodske imovine općine, na kojem mjestu se Dom i danas nalazi.
Godine 1954. Ministarstvo je financiranje dječjih domova prepustilo lokalnoj upravi, tako da je po prvi puta Dom registriran pod nazivom Dječji dom Vinkovci. U Domu je tada boravilo između 59 i 70 djevojčica u dobi od 6 do 20 godina, a radilo je 12 radnika…. (upravitelj doma, 4 odgajatelja i ostalo pomoćno-tehničko osoblje).
Godine 1959. promijenjen je naziv ustanove u Dječji centar “Laura Klajn” Vinkovci, kapaciteta 64-ero djece, što je značilo i organizacijske i odgojno-obrazovne poteškoće obzirom je zbog potreba primano i po 90 do 100 djevojčica. Grupe su brojale 25-30 djevojčica a po grupi su radila samo dva odgajatelja u smjenama.
Novom registracijom djelatnosti Centru je omogućeno da otvara odnosno preuzme dječje vrtiće i bavi se preodgojem djece čije ponašanje nije bilo društveno prihvatljivo. Tako su 1960. godine Centru pripojeni dječji vrtići, a 1969. godine započeo je s radom Zavod za odgoj i socijalnu rehabilitaciju djece, koji je bio dislociran ali pod zajedničkom upravom od 1979. godine. Zbog teškoća u radu tako glomazne organizacije, 1987. godine ukida se Centar i ponovno formira Dječji dom “Laura Klajn”. Godine 1993. ustanova je preimenovana i dobiva naziv Dječji dom Sv. Ana Vinkovci.
Jedno od najtežih razdoblja djelovanja i rada Doma je razdoblje Domovinskog rata, kada je u studenome 1991. godine, zgrada Doma potpuno uništena, izgorjela do temelja. Djeca i zaposlenici Doma su izmješteni u Dječji dom “Anka Pađen” u Novom Vinodolskom.
Dom je obnovljen i ponovno otvoren u veljači 1994. godine. Ispunjavao je sve suvremene uvjete i standarde potrebne za rad, kakav je i danas, jer Dječji dom Sv. Ana je ustanova kojom se grad Vinkovci i županija Vukovarsko-srijemska mogu ponositi.
Rad i odgoj djece u Domu bio je i ostao specifičan rad koji iziskuje veliki trud,
napor, ljubav i samoodricanje. Rad koji je vođen mišlju i idejom da dijete treba odgojiti tako da bude osposobljeno za samostalan život. Stručni i marljivi odgajatelji oplemenili su mnoge naraštaje djece osnovama odgoja, zajedništva, prepoznavali su potrebe djece, osluškivali njihove želje i htijenja, stvarajući temelje koji su im omogućili nastavak obrazovanja i samostalnog života.
Ljubav svog osoblja Doma, njihovo znanje, požrtvovnost i pažnja prema djeci, kako nekada tako i sada, uspjela se prenijeti i na štićenike Doma te nas je sve učinila potpunim i sretnim osobama a naš rad svrsishodnim.
