Povodom obilježavanja 19. Tjedna psihologije održana je radionica za djecu pod nazivom „Mali alati za velike ljutnje“, usmjerena na razvoj emocionalne pismenosti i vještina samoregulacije.
Kroz razgovor i kreativne aktivnosti djeca su imala priliku učiti o emociji ljutnje – što ona znači, kako se pojavljuje i na koje sve načine možemo prepoznati da smo ljuti. Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje da je ljutnja prirodna i normalna emocija, ali da je važno naučiti kako je izraziti na siguran i primjeren način.
Tijekom radionice djeca su istraživala kako se ljutnja može prepoznati kroz tjelesne reakcije, misli i ponašanja. Razgovarali smo o situacijama u kojima se najčešće javljaju frustracija i ljutnja te o tome kako naše misli mogu utjecati na to kako se osjećamo i kako reagiramo.
Sudionici su se upoznali s različitim strategijama samoregulacije koje mogu koristiti u trenucima kada osjete nalet ljutnje. Među njima su tehnike dubokog disanja, brojanja do deset, tehnika semafora (stani – razmisli – reagiraj), unutarnji umirujući govor, uzemljenje te korištenje antistres alata. Kroz praktične primjere i kratke vježbe djeca su imala priliku isprobati ove strategije i razmišljati o tome koje im najviše pomažu.
Cilj radionice bio je potaknuti djecu da bolje razumiju svoje emocije, razvijaju samokontrolu i pronađu konstruktivne načine suočavanja s frustracijom i ljutnjom. Razvijanjem ovih vještina djeca jačaju svoju emocionalnu otpornost i uče kako na zdrav način upravljati snažnim osjećajima u svakodnevnim situacijama.
Na kraju radionice djeca su ponijela važnu poruku – da ponekad upravo mali alati mogu biti dovoljni za velike emocije.
